Tokom ove epidemije, 30-35.000 školske dece ne može se digitalno obrazovati zbog nedostatka opreme, nedostajuće infrastrukture ili problema porodične pozadine, rekla je Gabriella Hajnal, šefica centra Klebensberg, dodajući da to predstavlja stopu od oko 5 procenata, ali i dodala da ta deca dobijaju zadatke na papiru. Međutim, ako pogledamo dostupnost domaćinstava sa internetom, računarom i pametnim telefonima, možemo očekivati mnogo veće brojeve, a osim toga, postoje problemi ne samo sa materijalnim uslovima. 95.000 domaćinstava je opremljeno karticama za dopunu električne energije, gde postojanje električne energije zavisi od toga da li ima novca na kartici, ali postoje i domaćinstva u kojima je zbog nagomilanih dugova isključena struja neposredno pre epidemije.
Pored nedostatka interneta, nedostatka računara ili pametnih telefona u domaćinstvu, u slučaju porodica koje žive u dubokom siromaštvu postoji i drugi istaknuti problem. Nedostatak prostora, pretrpanost u malim i neudobnim kućama onemogućavaju stvaranje mirnih uslova za decu. Šef Nacionalnog udruženja porodica ugroženih zatražio je pismenu pomoć kod Zoltana Maruzse, državnog sekretara za javno obrazovanje, ali on nije dobio odgovor na njegovo pismo. Prema Gaboru Havasu, školski uspeh u Mađarskoj u velikoj meri određuje socijalni položaj porodice, a to posebno važi za decu koja žive u dubokom siromaštvu. Sociolog naglašava da bi se po okončanju epidemije moralo usredsrediti na utvrđivanje nedostataka uslova u kojima ova deca žive.