Odrastanje je buran i dinamičan prelazak iz djetinjstva u doba odraslosti, period tjelesnog, spolnog, emocionalnog i mentalnog sazrijevanja. Dijete, koje je bilo zavisno od odraslih, postaje sve samostalnije i odgovornije, a njegovi odnosi sa odraslima i vršnjacima se mijenjaju i dobijaju novo značenje.
Djeca u pubertetu i adolescenti mnogo vremena provode sa vršnjacima, tako da često postaju bliskiji sa njima nego sa roditeljima.
Prijateljstvo je odnos koji pruža mogućnost da se iznesu, prodiskutiraju i razmijene važna pitanja, dileme i teškoće karakteristične za odrastanje. Takav odnos pruža značajnu podršku u formiranju identiteta i psiho- socijalnom razvoju mlade osobe. Pozitivni vršnjački uzori, osjećaji zajedništva i pripadnosti, međusobna podrška i pomoć, druženje, povjeravanje, dokazivanje u vršnjačkom okruženju od velikog su značaja i za pravilan razvoj mlade osobe i za prevazilaženje poteškoća odrastanja.
Nasilje/ zlostavljanje među djecom ili bullying se definira kao svako svjesno, namjerno, agresivno i ničim opravdano ponašanje djeteta ili grupe djece usmjereno ka drugom djetetu sa ciljem da se ono psihički/ fizički povrijedi, pri čemu takvo nasilno ponašanje karakterizira ponavljanje, nesrazmjer moći i snage, evidentan osjećaj uživanja kod nasilnika, te osjećaj ugnjetavanja kod žrtve.
Vršnjačko nasilje jeste:
- namjerno, svjesno negativno postupanje;
- s namjerom da se drugi zastraši/povrijedi;
- nasilnik ima veću moć od žrtve;
- ponašanje za koje nema opravdanja;
Vršnjačko nasilje nije:
- incident koji se ne ponavlja;
- razmirica, nesporazum ili svađa među djecom;
- nenamjerno nanošenje bolji;
- prijateljsko zadirkivanje;
- nasilno rješavanje problema između djece iste moći;
Neke činjenice o vršnjačkom nasilju/ zlostavljanju:
- veliki broj odraslih ne zna za zlostavljanje, pa i ne vide problem;
- prisutnost odraslih bitno smanjuje nasilnička ponašanja među djecom;
- većina vršnjačkog nasilja dešava se u školi ili u blizini škole;
- zlostavljanje je jedan od najpodcijenjenijih problema u školi;
- vršnjačko nasilje se dešava svuda- u gradskim i seoskim zajednicama, u većim i manjim školama;
- mnoge žrtve ne govore o zlostavljanju;
- što su djeca starija, rjeđe prijavljuju nasilje;
- samo 25% djece kaže da su nastavnici intervenirali kada su im se požalili na maltretiranje, a 71% nastavnika vjeruje da uvijek intervenira;
Žrtve zlostavljanja doživljavaju značajnu psihološku povredu , koja smeta njihovom emocionalnom, društvenom i profesionalnom razvoju. Što je zlostavljanje dugotrajnije, vjerovatnoća dugoročnih posljedica je veća. Najčešće su to nesretna djeca, koja pate od straha i tjeskobe, imaju nisko samopoštovanje, depresivni su, pokušavaju izbjegavati školu i često izostaju sa nastave, imaju problema sa koncentracijom, izbjegavaju druženja, a nerijetko imaju čitav niz psihosomatskih simptoma.
Ono što je neobično važno, i što treba imati na umu je da uvijek kada se pojavi slučaj vršnjačkog nasilja/zlostavljanja, sva su djeca, i žrtve i nasilnici i posmatrači, izložena negativnom i štetnom djelovanju nasilja.