2011, 2012. i 2013. više od 12.000 djece odvojene od obitelji i djece bez pratnje svake godine ulazi u Europsku uniju (EU) tražeći azil. Mnogo više ih ulazi u EU bez traženja azila. To stvara izazove za europske države, koje moraju osigurati da se djeci pruži odgovarajuća njega i zaštita, te da se u postupku poštuju njihova prava u skladu sa svim međunarodnim obvezama. Europska komisija i države članice su odgovorile na izazov, među ostalim mjerama, Akcijskim planom Europske komisije o maloljetnicima bez pratnje. Akcijski plan je usmjeren na mjere zaštite djece, na trajna rješenja, na primjenu mjera u najboljem interesu djeteta - kao što stoji u Konvenciji o pravima djeteta - i na suradnju s trećim zemljama.
U isto vrijeme, nekoliko europskih država želi povećati mogućnosti povratka one djece koja nisu dobila dozvolu boravka. Jedan od instrumenata da se to postigne je 3the - (valjda treća) Europska Platforma za povratak maloljetnika bez pratnje (ERPUM). Sufinancirana od strane Europske komisije, ERPUM od samog početka aktivno sudjeluje u četiri zemlje članice (Norveška, Nizozemska, Švedska i Velika Britanija) i implicitno dvije (Belgija i Danska), u pokušaju da se pronađu nove načine vraćanja djece čiji je zahtjev za azilom odbijen.
Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) je zabrinut da napore Vlada za facilitiranje vraćanja takve djece može dovesti do propusta u zaštiti i nepružanja dovoljne pažnje njihovim pravima i najboljim interesima.
Koncept otvaranja povratničkih objekata u matičnim zemljama kako bi bilo moguće poslati natrag određene skupine djece bez pratnje nije nov.
Ovaj rad predlaže polaganje osobite pažnje Vlada na ovu praksu u ovom trenutku jer postoje potencijalno dalekosežne posljedice do kojih ovakva brzo rastuća praksa može dovesti, temeljeći se na sporazumima između europskih zemalja i Afganistana, Iraka, Maroka i drugih matičnih zemalja.