Djeca i adolescenti uče kroz odnose sa skrbnicima ili značajnim odraslim osobama. Također, ona istražuju, uče i razvijaju se kroz sigurne interakcije s drugima. Uče o samima sebi, o drugima, o svijetu, o granicama, vrijednostima i vjerovanjima, o svojim potrebama i tome kako ih zadovoljiti, o tome kako riješiti osobni ili društveni problem te u prikladnom okruženju uče kako sagledati tuđu perspektivu i osjećaje druge osobe.
Dio djece koji ima zlostavljajuće ili zanemarujuće skrbnike, dobiva kaotične i nepredvidive reakcije koje ne odgovaraju njihovim potrebama, te time primaju poruku kako su „zločesta“, kako je „svijet nesigurno mjesto“, kako „su sama“ te da „ne bi trebali nikome vjerovati!“
Manjak važnih vještina (samoregulacija, kognitivne vještine, rješavanje problema) te nedostatak podrške roditelja ili druge značajne osobe uzrokuju razvoj „devijantnih potreba“ (antisocijalna vjerovanja, osjećaj pripadnosti antisocijalnim vršnjačkim skupinama, zloporaba droga, nasilje). Rezultati tih potreba mogu biti napuštanje školovanja, školski neuspjeh, snižena kvaliteta života te karijera u kriminalu.
Najbolji školski programi, kao i oni u popravnim domovima, ciljaju na stvaranje edukativnih okruženja za djecu i adolescente, koji im mogu pružiti iskustvo sigurnosti i značaja odnosa s odraslima kojeg nisu razvili u prikladnoj dobi. Nova istraživanja iz područja neurobiologije, prikupljeno iskustvo u kognitivno bihevioralnim programima, eksperimentalne vježbe te tehnike iz psihodrame, poboljšali su mogućnosti roditeljima, učiteljima, savjetovateljima i odgajateljima koje mogu ponuditi toj djeci i mladima kako bi mogli na alternativne načine sagraditi sebi bolji život.
U ovom vebinaru razgovarati ćemo o načinima na koje možemo uključiti i motivirati visokorizičnu (za nasilna i antisocijalna ponašanja) djecu i adolescente na učenje i vježbanje novih prosocijalnih vještina. U tom cilju, naučiti ćete kako stvoriti značajnu i kreativnu interakciju s takvom djecom i adolescentima, održavajući sigurnu okolinu, bazirajući se na zdravim granicama, pravilima i posljedicama.
O predavačima:
Mihaela Sasarman je stručnjak u edukaciji mladih ljudi u riziku, radeći u ovom polju od 1995. u školama, sirotištima, zatvorima za maloljetnike te srednjim školama. Također, educirana je u psihodrami te ima iskustva u balkanskoj regiji i Moldaviji. Predsjednica je udruge TRANSCENA u Rumunjskoj, specijalizirane za edukacije kroz umjetnost za marginalizirane grupe.
Andrei Chiscu je klinički psiholog i kognitivno bihevioralni terapeut koji radi s mladim i odraslim prijestupnicima u Terapijskoj zajednici koja cilja na promjenu nasilnih ponašanja. Bavi se time od 1999., u rumunjskim, bugarskim i moldavskim zatvorima. Također je radio na podršci zatvorskom osoblju, a od 2009. je uključen u treninge podrške za djecu, pomažući djeci iz rizičnih skupina kao i njihovim skrbnicima. Od 2009. radi u udruzi Save the Children u Rumunjskoj.
Snimak vebinara je dostupan OVDE.