U članku objavljenom u The New York Times-u, decu svih uzrasta pitali su o iskustvu učenja kod kuće. Svako od njih je izabrao reči ili crtež da bi izrazio svoja osećanja. Neki od njih vole osećaj slobode i provođenja vremena sa porodicama, kao što je Alice rekla: „Volim biti kod kuće jer mogu da učim i nešto pijem ili grickam dok radim školske zadatke. I mogu da radim domaći zadatak sa sestrom. Možete i tražiti od mame ili tate da vam pomognu, jer su sada oboje kod kuće. Ne morate čak ni da dižete ruku.“
Ali za neku drugu decu internet časovi i tehnologija, ponekad mogu biti opterećujući.
„Ja učim putem interneta, putem Google učionice, a ponekad je i teško. Moji matematički zadaci nekad ne mogu biti poslati, jer se datoteka nije ispravno sačuvala. Ali kroz to moramo da radimo i potrebno je da pomognemo drugima." - rekla je Eleanor koja ima 14 godina.
Susret sa prijateljima je ono što ovoj deci najviše nedostaje, a tehnologija im pomaže više nego ikad da ojačaju prijateljstva. Sve u svemu, za ovu decu su zastrašujući virus i neizvesna budućnost. Za Rachel ovo iskustvo predstavlja vrednu lekciju da „Ništa u životu nije obećano“.
Da biste saznali više o dečijim sopstvenim rečima i crtežima, kliknite na originalni članak u nastavku.