Iako su se vlade fokusirale na rješavanje zdravstvenih i ekonomskih aspekata krize, sektor socijalne zaštite je izostao, s drastičnim posljedicama na dostupnost usluga. Službe podrške se prilagođavaju da odgovore na nove potrebe; međutim, nedostatak fleksibilnosti u finansiranju dovodi mnoge usluge u zajednici u rizik od zatvaranja. Neke službe, uključujući prihvatilišta za beskućnike, primorane su da ostanu otvorene, ali im nedostaje javna podrška u zaštitnim materijalima i dodatno osoblje da nadoknade bolesno osoblje i više korisnika. Stambene usluge su često poslednje koje primaju higijensku i ličnu zaštitu.
Deca, stariji ljudi, osobe u situaciji beskućništva, osobe sa invaliditetom i mentalnim problemima, koje su odvojene u kratkoročnim i dugoročnim rezidencijalnim ustanovama, sada su ranjivije nego ikad i u većem riziku od kršenja ljudskih prava.
Evropska stručna grupa za prelazak sa institucionalne njege na negu u zajednici (EEG) i Eurochild, pozivaju lidere EU da obezbede da njen odgovor na COVID-19 uzme u obzir osobe koje žive u institucijama u Evropi, pošto se suočavaju sa povećanim rizikom od zlostavljanja, zanemarivanja, ugroženog zdravljaz i mentalnih poteškoća. Potrebna su adekvatna finansijska sredstva za sektor socijalne zaštite i podrške, kao i podrška porodicama i starateljima. Ovo može sprečiti porast institucionalizacije i pogoršanje uslova onih koji žive u izolovanim okruženjima za stanovanje.
Pročitajte celo saopštenje ovde, uključujući i preporuke EU Fonda za solidarnost u odgovoru na Covid-19.