Što više saznajemo o nasilju nad decom, sve je jasnije da rešavanje tog problema predstavlja moralni imperativ. Izloženost nasilju, bilo kratkoročna ili dugoročna, ostavlja isključivo negativne posledice po fizičko i mentalno zdravlje. Podaci takođe ukazuju na činjenicu da čitavo društvo ispašta kada deca pate na ovaj način. U skladu sa tim, ovaj problem treba tretirati kao suštinski društveno-ekonomski a ne samo moralni po prirodi. U prvom izveštaju koji je ovaj problem postavio u perspektivu celog sveta, UNICEF u dokumentu pod nazivom Svetski izveštaj o nasilju nad decom iz 2006. godine otkriva sveprisutnost ove pojave.

Konstatovanje da nasilje nad decom može da se javi bilo gde može da dovede do pesimističnog stava o mogućnosti njegovog potpunog suzbijanja. Izveštaji iz pojedinačnih zemalja ukazuju na to da su i deca iz bogatih zemalja kao i deca iz zemalja u razvoju podjednako žrtve nasilja. Ipak, mogu se preuzeti mere za sprečavanje nasilja nad decom i zbog toga ne treba da se smatra da je ono “neizbežno”: Efikasno sprečavanje zavisi od detaljne analize korena ovog problema. Iz tog razloga, potrebno je više raditi na tome da se razume zašto i kako dolazi do nasilja nad decom. Tek tada vladine i nevladine organizacije posvećene zaštiti dece mogu da ulože sredstva znajući da tako rade u interesu najosetljivijih grupa dece. Kao što se navodi u članu 19 UNCRC, svako dete ima pravo da ne bude izloženo nijednom vidu nasilja. Pošto je ovo pravo u osnovi međunarodnog prava, vladine organizacije moraju da se trude da deci pruže detinjstvo bez nasilja dok ovo pravo ne postane zastupljeno svuda.

Nasilje nad decom može da se manifestuje u različitim oblicima: fizičkom, psihičkom i seksualnom. Izloženost nasilju u detinjstvu ostavlja višestruke posledice. Utvrđivanje uzročno-posledične veze između nasilja i njegove posledice ponekad je dodatno komplikovano zbog drugih faktora. Na primer, kada se razmatra odnos siromaštva i nasilja nad decom jasno je da između te dve pojave postoji veza, ali nije sasvim jasno kakva. Kod dece rođene u siromaštvu postoji veća verovatnoća da će biti žrtve nasilja u detinjstvu što automatski povećava njihove izglede da i u zrelom dobu budu osuđeni na siromaštvo: iz tog razloga je teško sa tačnošću utvrditi šta je uzrok a šta posledica. Pored toga, fizičko nasilje izaziva ne samo fizička nego i psihička oštećenja. Slično tome, posledice psihičkog maltretiranja nekada mogu da imaju fizičke manifestacije. Istraživanja takođe pokazuju da kod dece izložene jednom tipu nasilja postoji velika šansa da dožive i neki drugi vid zlostavljanja. Ta pojava se naziva “poli-viktimizacija”.

Negativne posledice nasilja se gomilaju, što znači da poli-viktimizacija dovodi do najnegativnijih ishoda.

Teško je odvojiti posledice nasilja u detinjstvu od drugih faktora koji mogu negativno da utiču na nečiji život (kao što su siromaštvo ili invaliditet). Jasno je da postoji veza između nasilja i otežavajućih okolnosti. Iz tog razloga, a i zato što nasilje nad decom može da ima toliko mnogo posledica, ovde ćemo navesti samo nekoliko. Važno je, međutim, imati u vidu da uzročno-posledična veza između nasilja i njegovih posledica ne mora da bude neizbežna. Reakcija svakog pojedinca na nasilje je različita. Iako nasilje u detinjstvu može da ima dalekosežne posledice, oporavak je svakako moguć.

 

Posledice nasilja:

• Smrt: Najtragičnija moguća posledica fizičkog nasilja nad decom jeste smrt. Verovatnoća da fizičko nasilje nad decom dovede do smrti žrtve često je nedovoljno zastupljena u predviđanjima. Na osnovu dostupnih podataka, Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da godišnje u svetu čak 53000 dece bude ubijeno[1]. Istraživanja takođe pokazuju da “namera da se dete kazni” često prethodi mnogim slučajevima ubistava dece[2]. Iz toga se vidi da je nanošenje telesnih povreda samo po sebi izuzetno opasno i ima isključivo negativne posledice, od kojih je najstrašnija smrt.

• Teške povrede: Iako nasilje nad decom može da izazove smrt, mnogo je verovatnije da će umesto toga dovesti do nanošenja povreda. Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da na jedan smrtni slučaj usled nasilja nad decom dolazi između 150 i 2400 slučajeva zlostavljanja[3]. Teške povrede nanete u detinjstvu mogu da budu posebno opasne zato što proces fizičkog i kognitivnog razvoja još uvek traje. Teške povrede glave mogu da budu i uzrok ali i posledica nasilja[4]. S jedne strane, deca sa posebnim potrebama su među najosetljivijima i zato kod njih postoji mnogo veći rizik od nasilja. S druge strane, teške povrede povećavaju rizik od trajnog invaliditeta. Na taj način nastaje začarani krug. Takođe je utvrđena veza između invaliditeta i verovatnoće da je dete rođeno u nasilnoj porodici gde je mnogo veći rizik od nasilja u porodici[5].

• Fizička bolest: Zbog pretrpljenog nasilja u detinjstvu ljudi su kasnije u zrelom dobu podložniji ozbiljnim bolestima (kao što su hronična oboljenja srca, pluća ili jetre, rak, gojaznost, povišen krvni pritisak i visok holesterol)[6]. Kratkoročno gledano, nasilje u detinjstvu je povezano sa češćom pojavom astme, gastrointestinalnih problema, glavobolja i gripa[7]. Stres izazvan nasiljem može da bude toliko akutan da poremeti funkcionisanje imuniteta i nervnog sistema. Pored ljudske patnje koja je svakako posledica takvih oboljenja, jasno je da postoji i veliki pritisak na društvo u celini zbog preopterećenja sistema zdravstvene zaštite.

• Smanjena kognitivna sposobnost: Kognitivni razvoj zlostavljane i zanemarene dece može biti značajno ograničen. Uporedna jezička nesposobnost zlostavljane dece najuočljivija je u najranijem uzrastu. “Nadoknađivanje” u starijem uzrastu predstavlja ogroman izazov za mnogu decu jer je u nekim ekstremnim slučajevima već došlo do zaostajanja u razvoju mozga usled nedostatka pozitivnih stimulusa. Neispunjavanje potpune kognitivne sposobnosti može da ozbiljno i dugoročno naudi detetu. Zaostali razvoj u ovom smislu sprečava decu da ostvare mnoga zakonom propisana prava i stoga postoji veća opasnost od kršenja zakona.

• Posttraumatski stresni poremećaj: Posttraumatski stresni poremećaj može nastati usled trpljenja ekstremnog i/ili konstantnog nasilja u toku detinjstva. U nedavnoj studiji su proučavane posledice koje su deca imala kada su samo bila svedoci nasilja u porodici, i otkriveno je da 56% od 84 dece obuhvaćene istraživanjem zadovoljava dijagnostičke kriterijume za posttraumatski stresni poremećaj[8]. Jedna holandska studija je takođe potvrdila teoriju o poli-viktimizaciji pokazavši da je do 70% dece koja su odrastala u uslovima nasilja u porodici u kome su majke bile žrtve isto direktno doživljavalo nasilje[9]. Fizičko nasilje može da dovede do čitavog spektra problema sa mentalnim zdravljem tako da bi bilo veoma pogrešno pretpostavljati da fizičko nasilje ima samo fizičke posledice.

• Problemi sa mentalnim zdravljem: Iako je psihičko nasilje i emocionalno zanemarivanje možda teže uočiti od fizičkog nasilja, posledice ovih pojava mogu biti podjednako podmukle. Jedna studija pokazuje da se kod 80% mladih koji su u detinjstvu bili izloženi nasilju do 21 godine pojavi bar jedna vrsta psihičkog poremećaja[10]. Ovo je posebno zabrinjavajuće kada se uzme u obzir da se procenjuje da samo u Evropi čak 55 miliona dece godišnje doživi psihičko nasilje[11]. Depresija, anksioznost, poremećaji u ishrani i samoubistvo povezani su sa psihičkim nasiljem u periodu detinjstva presudnom za formiranje ličnosti[12].

• Društveno-ekonomske posledice: Sve vrste nasilja nad decom imaju društveno-ekonomske posledice. Veza između bežanja sa časova i trpljenja nasilja može na neki način da objasni zašto, uopšteno govoreći, deca žrtve nasilja postižu slabiji školski uspeh. To kasnije decu žrtve nasilja u velikoj meri sprečava da na pravi način doprinesu društvu i tako nasilje posredno remeti napredak i razvoj čitavih zajednica. Na globalnom planu, smatra se da ekonomski gubici izazvani fizičkim, psihičkim i seksualnim nasiljem nad decom iznose 7 triliona dolara, što je cifra koju je teško i zamisliti[13].

• Poremećaji ponašanja: Spisak poremećaja ponašanja vezanih za nasilje u detinjstvu izgleda kao da nema kraja. Kod zlostavljane dece kasnije se javlja veći rizik od alkoholizma, upotrebe opojnih sredstava i upuštanja u rizične seksualne odnose. Jedno istraživanje je takođe pokazalo da deca žrtve nasilja imaju 59% veće šanse da još kao maloletna lica dođu u sukob sa zakonom. Pored toga, zlostavljana deca imaju 25% više šanse da još kao tinejdžeri dobiju decu nego njihovi nezlostavljani vršnjaci. Kada je reč o tome da li deca koja su pretrpela nasilje i sama kasnije postanu nasilnici, empirijski dokazi ne pružaju jasan odgovor. Međutim jedna od posledica nasilja u detinjstvu može da bude transgeneracijsko nasilje.

 

Ovo su samo neke od mogućih posledica nasilja nad decom. Čak i iz ovog krajnje sažetog prikaza ishoda nasilja, jasno je da su negativne posledice prilično međusobno povezane. Na primer, ako dete doživi tešku povredu automatski se javlja opasnost od zaostajanja u mentalnom razvoju zbog čega je opet dete onda podložnije maltretiranju. Iz tog razloga, ono što je apsolutno neophodno da bi se radilo na rešavanju ovog problema jeste sledeće: holistički pristup i rad na iskorenjivanju siromaštva, diskriminacije i stavova/običaja koji omogućavaju da nasilje nad decom prolazi nekažnjeno.

 

Pripremila Kejti Žavano za Centar za zaštitu dece u Jugoistočnoj Evropi, jul 2016.  

 

 

 

 

 

 

[1]             Dostupno na http://www.who.int/violence_injury_prevention/violence/activities/child_...

                Accessed 26/07/2016

[2]             Corporal punishment of children: summary of research on its impact and associations, End All Corporal Punishment Against Children, 2016, p. 4

[3]    European Report on Preventing Child Maltreatment, World Health Organization, 2013, p. 3

[4]    Dostupno na: http://www.brainline.org/content/2008/07/breaking-silence-violence-cause... Accessed 26/07/2016

[5]    Pearson, C. Harwin, N. Abrahams, H. Making an Impact: Children and Domestic Violence, Jessica Kingsley Publishers, 2006, p. 77

[6]               Adverse Childhood Experiences and Adult Risk Factors for Age-Related Disease, Archives of Pediatrics and Adolescent Medicine 2009; 163 (12): 1135-1143

[7]    Dostupno na: https://www.futureswithoutviolence.org/userfiles/file/Children_and_Famil...

      Accessed 26/07/2016

[8]    Pearson, C. Harwin, N. Abrahams, H. Making an Impact: Children and Domestic Violence, Jessica Kingsley Publishers, 2006, p. 85

[9]    Iz: a Whisper to a Shout: A Call to End Violence Against Children in Alternative Care, SOS Children’s Village

      International, 2014, p. 43

[10]  Dostupno na http://www.who.int/violence_injury_prevention/violence/activities/child_...

      Accessed 26/07/2016

[11]  Violence Towards Children in the EU: Current Situation, European Parliament Research Service, 2014, p.11

[12]    The Relationship Between Suicide and Bullying: what we know and what it means for schools, National Centre for Injury Prevention and Control (2014) p. 3

[13]   Pereznieto, P. Montes, A. Routier, S. Langston, L. The Costs and Economic Impact of Violence Against Children, 2014, p.1

Childhub

Može Vam se svidjeti

0
182
End Violence lansirali su Platformu znanja, mesto za istraživanje najnovijih dokaza, istraživanja i podataka od presudnog značaja za okončanje svih oblika nasilja nad decom. Sav sadržaj - koji se ažurira mesečno - odabrao je njihov tim stručnjaka za…
yes
0
303
U okviru projekta “Suzbijanje nasilja nad decom dodeljenom starateljima”, Udruženje za zaštitu dečjih prava u Engleskoj (CRAE) sarađuje sa pet organizacija za zaštitu prava mladih i ostvarivanje njihovih zakonskih prava širom Evrope u cilju…
yes
0
5186
U iscrpnom uzveštaju iz 2012, UNICEF u saradnji sa Savetom Evrope i vladom Norveške ističe važnost suzbijanja svih vrsta nasilja u obrazovnim sistemima. Nasilje u školama se manifestuje u raznim vidovima (fizičko, psihičko i seksualno), a počinioci…
0
16
Pridružite se Svetskoj alijansi radnih snaga socijalnih službi, Globalnom partnerstvu za okončanje nasilja i UNICEF-u na vebinaru u četvrtak, 27. septembra, kako bi ispitali važnu ulogu socijalnih službi u postizanju sedam…
yes
0
1701
UNICEF je proučavao ishode brojnih programa za sprečavanje i suzbijanje nasilja primenjivanih širom sveta, i na osnovu toga je utvrdio šest strategija za koje se pokazalo da imaju najviše efekta. Projekti za sprečavanje i suzbijanje nasilja navedeni…
yes
0
68
O vebinaru: U prve dve godine, Globalno partnerstvo za okončanje nasilja nad decom napravilo je značajan napredak u ujedinjenju glasova, akcija i resursa različitih zainteresovanih strana u jedinstvenoj javno-privatnoj saradnji usmerenoj…
0
126
Izveštaj o globalnom stanju u oblasti sprečavanju nasilja nad decom 2020. godine, zajednički su objavili SZO, UNICEF, UNESCO, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN za nasilje nad decom i Globalno partnerstvo za zaustavljanje nasilja nad…
0
221
Dok se efekti COVID-19 nastavljaju u Albaniji, situacija sa ženama i devojčicama, posebno žrtvama rodno zasnovanog nasilja i porodičnim nasiljem, je pod velikim uticajem pandemije. UNDP zato sprovodi zajednički program „Sprečavanje nasilja nad…
0
50
Publikacija INSPIRE Sedam startegija za okončanje nasilja nad decom prevedena na srpski jezik. Publikaciju na srpskom možete preuzeti ovde.
yes
0
561
U ovom izveštaju Evropskog Parlamenta, koji govori o zastupljenosti raznih vrsta nasilja nad decom u celoj Evropi, negira se uobičajena pretpostavka da nasilje predstavlja veći problem u zemljama u razvoju. Evropski Parlament zapravo na osnovu…
0
70
Iako u Evropi ima najmanje 55 miliona dece koja svake godine dožive neku vrstu nasilja, prema podacima SZO, interpresonalno nasilje uglavnom se ne prijavljuje. Prema procenama, 9,6% dece mlađe od 18 godina žrtve su seksualnog zlostavljanja, 22,9%…
0
211
Škole mogu igrati ključnu ulogu u rješavanju nasilja nad djecom i drugih pitanja zaštite djece u školama i zajednicama. Ova uloga i odgovornost se najbolje mogu ispuniti uz pomoć pomoćnog osoblja na licu mesta, uključujući radnike socijalnih…
0
125
O vebinaru: Sa zadovoljstvom vas pozivamo na sledeću sesiju Childhub serije vebinara o INSPIRE strategijama! Ovog puta ćemo razgovarati o dve INSPIRE strategije: strategija broj 6 "odgovor i podrška“, kroz primer oblika dobre …