Sistemi maloletničkog pravosudnog sistema u Evropi, a posebno u centralnoj i istočnoj Evropi, su prošli kroz značajne promene u proteklih 20 godina. Ove pravne i strukturne promene odnosile su se na implementaciju alternativnih mera, diverzija, medijacije između žrtava i učinitelja i drugih restorativnih tehnika u većini zemalja regiona centralne i istočne Evrope.
Sudski sistemi zemalja koje su uključene u ovaj projekat (Belgija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska i Rumunija) se razlikuju; u nekim zemljama, samo specijalizovana policija, tužioci i sudovi za maloletnike mogu učestvovati u sudskim postupcima koji se tiču maloletnika, dok u drugim zemljama ne postoje specijalizovana odeljenja ili osobe koje su posebno obučene za rad sa ovom populacijom.
Svaka zemlja ima svoj pristup maloletnim prestupnicima i obradi predmeta koji se njih tiču. Uprkos međunarodno prihvaćenoj definiciji "diverzije", postoji svega nekoliko uporedivih oblika prakse u četiri zemlje regiona centralne i istočne Evrope. Termini koji se koriste za opisivanje različitih metoda "diverzija" mogu biti zbunjujući, jer se ponekad odnose na radnje koje ne uklanjaju dete iz krivičnih postupaka, ne rahibiltuju ga i ne vraćaju ga u svoju poziciju u društvu. U stvari, neke od "obrazovnih" mera koje su opisane kao "diverzivne" ne razlikuju se toliko od kazne zatvora.
Uprkos statističkim podacima, opšta percepcija u svih pet zemalja je da je maloletnički kriminal u porastu. Ova lažna slika doprinela je i različitim stanovištima; dok u nekim zemljama pruža osnovu za "moralnu paniku", u drugim je podstakla političku retoriku koja zagovara javni red i mir. Takođe je dovela i do toga da neke zemlje dovode u pitanje korišćenje alternativnih mera kada se bave decom koja su u sukobu sa zakonom, kao i do sumnje u korist ovih mera. Drugi su, u praksi, jednostavno počeli da odbacuju ideju pružanja tretmana koji je prilagođen deci i koji će obezbediti poštovanje deteta koje se našlo u sukobu sa zakonom.
Podizanje javne i profesionalne svesti kroz pružanje analize raspoloživih podataka o praksama i rezultatima "diverzije" i angažovanju zajednica i adekvatno obučenih stručnjaka u postupanju sa maloletnim prestupnicima, može potrajati kako bi se ispravila ova pogrešna percepcija. Većina izveštaja zemalja pominje, u nekom konteksu, decu mlađu od 12 godina u njihovim sistemima maloletničkog pravosuđa. Neke zemlje nemaju jasnu minimalnu starost krivične odgovornosti, a deca mlađa od osam godina starosti mogu na kraju biti tretirana kao kriminalci od strane društvenih organa, onih koji se bave rehabilitacijom, kao i od strane pravosudnog sistema. Svi izveštaji zahtevaju bolji set standarda, razvijanje proceduralnih pravila i obuku o pravima deteta i praksama koje su prilagođene deci za sve profesionalce koji su uključeni u sistem maloletničkog pravosuđa.
Ovaj izveštaj su uredili Viktoria Sebhelii, Lisa Nove i Szabolcs Taba, na osnovu uporednog istraživanja Eve Kerpel (Fondacija "Hintalovon", Mađarska) i izveštaja zemalja Geraldine Mathieu (Belgija), Diliana Giteva (Bugarska), Irena Cajner Mraović (Hrvatska), Ioan Durnescu i Corina Popa (Rumunija), dr Szilvia Giurko, Eva Kerpel, Barbara Nemeth, Anna Rosner (Fond za prava deteta "Hintalovon") (Mađarska).
"AWAY" projekat je kofinansiran od strane Evropske Unije is being co-funded by the European Union.