Položaj žena i nasilje nad njima je u nikad težem stanju. Situacija je posebno teška i izražena sada, u vrijeme pandemije kada su povećane potrebe za donošenjem epidemioloških mjera, a ona koja najteže pogađa žene je Lockdown. Nedavni izvještaj da je 97% mladih žena seksualno zlostavljano govori o sistemskoj prirodi mizoginije i nasilja nad ženama i djevojkama. Sarah Everard, čiji je život oduzet od strane muškarca koji je ujedno i službenik metropolitanske policije – koji pripada grupi muškarca kojem su žene uče da vjeruju, da ih pozivaju kada se nađu u opasnosti. Samim tim žene i djevojke imaju otpor od traženja pomoći od ovih autoriteta. Tu su i mnogi drugi primjeri poput Blessings Olusegun, Nicole Smallman i Bibaa Henry, čije priče niisu dospjele do novinskih naslova.
Šta nam govori sve ovo...govori da trebamo tražiti načine sprečavanja nasilja nad ženama, pronalaziti druge mehanizme za podršku i pomoć, posebno sada u vrijeme kada se svi zajedno borimo za preživljavanje, a žene i djevojke imaju dodatni strah i ugroženost za vlastiti život koji im ugrožavaju čak ponekad i najbliže osobe. Kao socijalni/e radnici/e, moramo raditi bolje, više, ne samo da zaštitimo radnu snagu sa većinskim ženskim osobljem već i da zagovaramo prava žena i djevojaka koje podržavamo. Svi su podložni institucionaliziranom seksizmu.