Danas sam izuzela djecu, ne jedno, troje. Ne sama, sa kolegicom. Neko bi rekao: to joj je posao, za to je plaćena, a nije bila sama, imala je kolegicu, imala je tim iza sebe. Jesam, sve je tačno, ali eto, u mom poslu se nekada osjećamo sami, svi sami za sebe, u nekom trenutku, u više njih.

Ali, zar su bitna moja osjećanja u momentu kada djecu odvajam od roditelja, kada bebu odvajam od majke? Nisu, naravno. Ko sam ja da akcentujem svoje emocije u momentu kada određujem sudbinu drugim ljudima i to samo zato što mi je to posao i zato što sam za to plaćena i zato što nisam sama i zato što imam tim iza sebe. U momentu kada mala srca drhte dok kucaju, dok se mala tijela tresu sva, jer jedino za šta znaju im uzimam i to ne sama, tim stoji iza mene.

Majka je morala biti privedena, sumnja se da je počinila krivično djelo, a našli su je samu sa djecom. Otac nije znao gdje se nalaze, ni mi nismo znali gdje se nalazi on, ali smo znali da postoji sumnja da ih on na krivično djelo navodi. Znači, nama je sada manje bitan, ali ne i djeci, koja bi pored majke sada sigurno poletili njemu u zagrljaj, jer ne znaju za bolje, jer ne znaju za drugo, a zašto bi tako mali i znali. Svima nam je trebalo biti predodređeno da imamo roditelje koji nas štite, koji rade postupke koji neće dovesti do razdvajanja roditelja i djece. Ali nije tako, nije uvijek tako.

Možda nam je bilo malo administracije, malo komplikacije i malo dokazivanja moći, ogoljenja našeg sistema, pa smo gratis dobili doba korone, kako bi nam sve ranije skrivano bilo vidljivo i kako bi svi nedostaci postali očigledni.

Da bi smjestili dijete u ustanovu socijalne zaštite, neophodno je da se dijete testira na COVID-19, to nije dovoljno, potrebno je da test bude negativan. Dobro, idemo ka tome, u Službi hitne medicinske pomoći dobijamo nalaz da djeca nemaju simptome koji upućuju na COVID-19 i pošto nemaju simptome, nadležni nam nemaju na osnovu čega izdati upitnicu za testiranje na UKC RS.  “Ali to nama nije dovoljno!” Dobijamo upute gdje ćemo se obratiti dalje.

Idemo u Dom zdravlja, na Pedijatriju, gdje smo ranije najavljeni, a i da nismo, čeka nas pregršt podrške, tim odličnih sestara i doktora, koji pregledaju dijete, kao da nije doba korone, kao da je nalaz na COVID-19 negativan, definišu opšte stanje djeteta, da li ima zadobijene povrede po tijelu, duša se ne računa, mozak se ne računa, računa se samo negativan nalaz na COVID-19, jer bez njega ne možemo dalje, sa povredama na duši možemo, to nam je u sklopu posla. Tu saznajemo da se testiranje radi od 8 do 10 sati, a sada je pola 11, šta sada? Veza, šta drugo, potegli smo mi našu liniju od Srpske do Crne Gore, da Crna Gora zove Srpsku i onda će sve biti riješeno i bilo je. Testiranje u 12 sati! Ali.. naša savršena rječica “ali”, mi bez nje jednostavno ne bi postojali, nalaz će i u najboljem slučaju biti gotov sutra, a nama treba danas i treba nam da je negativan, jer zlu ne trebalo još uvijek ne znamo šta ćemo sa djecom koja su pozitivna, ne znamo zato što nismo imali u praksi, ne zato što to negdje treba da piše..ili ne piše..možda previše tražimo. Procedure- opet bi mi da nam neko pravilo piše, za šta radimo, za šta primamo platu, za šta cijeli tim stoji iza mene i moje kolegice, pa se opet ne možemo snaći. Sigurno puno tražimo, kada malo duže razmišljaš i tebi to postane logično.

Ne! Stav direktora ustanove u koju djecu smještamo je da nalaz mora biti danas i to negativan! I šta sad? Opet veze, zovi, pitaj da li nalaz može biti gotov danas, odgovor je da može biti za dva dana, u najboljem slučaju, da bilo ko zove, može biti samo sutra, ne može biti ranije. Nisam medicinar, ali vjerujem da mora postojati određen proces dobijanja rezultata, nisam ni posebna domaćica, ali mi liči kao da tražim da jelo koje treba biti gotovo za dva sata, potrudimo se nekako da bude gotovo za 20 minuta. Da li je moguće?- pitala sam se većinu dana. Da, moguće je, idite u privatnu ordinaciju i uradite brzi test, platite, vi to možete, a i nemate izbora.

U međuvremenu nam vozač donosi flašicu za bebu, pelene i ostale stvari za djecu koje sam tražila iz ustanove da pripreme, jer je bebina flašica bila pri kraju. U vrećici nalazimo i dvije porcije hrane, za stariju djecu, kako divno u ovom nemilom danu, pomislih. Dišu i radnici ustanove sa nama, osjetimo.

Najavimo se i telefonom riješimo način plaćanja žiralnim putem, objasnimo da trebamo brze testove i objasnimo u koju svrhu. Kada smo već tu, uradićemo i ovaj validniji test od strane HES, jer će nam, moguće, isto tražiti. Kod njih dobijemo informaciju da ova ustanova socijalne zaštite ima sobu za izolaciju, da u HES postoji radnica koja samo radi za ovu ustanovu, da testira djecu koja potom idu u sobu za izolaciju i nakon dobijenog negativnog testa ide u grupu sa ostalom djecom.

Pokušamo ponovo, ne! Negativan test po ulasku. To je sasvim ok, trebaju se zaštititi ostala djeca koja u ustanovi borave. Nego gdje ću ja sa ovom djecom, koju kao nedobre vodamo skoro već pola dana od ustanove do ustanove. Kao da se ne radi o već uznemirenoj djeci, sa vidljivim simptomima nanesene traume od strane sistema, kao da napolju nije +30 stepeni i kao da u rukama ne držim nedonošče starosti nepunih dva mjeseca, koje je počelo napredovati u majčinom zagrljaju. Nego, privatno, ok.

 

U privatnoj ambulanti naiđemo na negodovanje djece da im se vadi uzorak krvi, dječak bježi po ordinaciji, djevojčica ne dozvoljava da se njenoj sestri bebi izvadi krv, jer će ju boljeti. A osoblje? Ne znam, nema ih, otišla sestra ili šta je već, tražiti nekoga ko će bebi izvaditi krv, jer ona, kako kaže, to nije nikada radila. Došao je medicinski radnik, za mene u tom momentu doktor, koji je izvadio bebi krv, za potrebe nalaza na COVID-19, negativnog nalaza, jer pozitivni nalaz ne bi mogli podnijeti. Ostalo nam je još samo da čekamo, 3 do 4 sata i nalaz će biti gotov, ali pošto smo opet vezom ušli u prioritet, biće ranije. Djeca su bila nervozna, zabrinuta, plačljiva, pitali su svaki čas za majku i dobijali iste odgovore, nedovoljne, šture, neuvjerljive, jer ajde da se ne lažemo, počinje se javljati i kod nas ljutnja, nervoza, glad, žeđ, mada smo svjesni da nemamo pravo na to. Ako bi dublje razmišljali, a to se kod nas nikako ne smije, nije prijeka potreba bila odvojiti majku od bebe starosti nepunih dva mjeseca, na 6 ili na 12 sati, koliko će biti u pritvoru, kada smo mi izgubili 6 sati da djecu testiramo, pregledamo, smjestimo u ustanovi u kojoj će biti, kako praksa kaže, do puštanja majke iz prostorije za zadržavanje. Ima li smisla odvojiti bebu, dojenče, nedonošče, na taj period, u odnosu na kriminalce koji se šetaju gradom i koji stiču milionsku dobit, možda baš u ovih šest sati. Nema logike, možda ipak bolje ne razmišljati dublje. 

Rezultate negativnih nalaza sačekašmo sa djecom u našim radnim prostorijama, odakle sve i počinje. Pomažu veze i vezice u našem društvu, pa smo dobili rezultate u okviru dva sata. Da li biti srećna ili tužna?

Ne mogu da preskočim, da se otmem utisku. Da je praksa kod nas dvojaka, da se pravila pišu na osnovu provedene prakse, na osnovu sudbina onih koji su medju prvima utabali stazu nepoznanice, na osnovu onih koji su na tabanje navikli, onih koji su na ludost pristali... i na hrabrost u luda vremena.

Girl covering her face

Childhub

Može Vam se svidjeti

0
36
Dečji komesar za Englesku objavio je izveštaj koji ispituje uticaj Covid-19 krize na decu. Izveštaj otkriva da je manje od 25% dece pohađalo školu od marta, tokom izolacije. Hiljade dece nije imalo odgovarajuće uslove (nedostatak slobodnog prostora…
no
0
30
Nemačka: iako nije razvijena i odobrena vakcina za decu mlađu od 12 godina, proizvođači BioNTech/Pfizer i Moderna rade na tome Kontekst BioNTech/Pfizer i Moderna počeli su da sprovode studije o mlađoj deci između 6 i 11 godina BioNTech/Pfizer…
0
64
"Prijatelji dece Srbije su predstavili rezultate istraživanja „Deca, slobodno vreme i kultura u doba KOVID-19“ u kome su deca ocenila kuturnu ponudu za decu u doba COVID-19 i vanrednih okolnosti. Prijatelji dece Srbije, kao organizacija koja se…
0
16
Na Svetski dan deteta, 20.11.2020, Prijatelji dece Srbije, u saradnji sa Narodnim skupštinom Republike Srbije održali su nacionalnu onlajn konferenciju „Prava deteta u doba KOVID-19“ na kojoj su učestvovali srednjoškolci - predstavnici / ce…
0
8
Trenutna pandemija Covid-19 promenila je način života ljudi iz svih zemalja širom našeg regiona. Svi sistemi na kojima su izgrađena naša društva su dovedeni u pitanje i njihovi nedostaci su izloženi u ovoj krizi. Potrebna je pažljiva analiza kako…
no
0
26
U gradu Bredford pokrenut je novi Centar (Hub), koje snažno sarađuje sa lokalnom vlašću i organizacijama. Kako je Bredford relativno mlad grad sa četvrtinom stanovništva mlađeg od 25 godina, a takođe je i utočište mnogim progonjenim migrantskim…