Jezik je sredstvo komunikacije koji svakodnevno koristimo i njegov uticaj j e nenadmašen. Svjesno ili ne možemo upotrebom jezika možemo pogoršati do tada već loše situacije. Komunikacija može biti usmena ili pisana i sa njom definitivno pokazujemo svoj stav, koji nikad nije neutralan.
Svakodnevno trebamo ostaviti vremena za razmišljanje o tome kako komuniciramo, kakav uticaj naša komunikacija može imati na druge, bilo da se radi o poslu ili o komunikaciji u porodici.
Jezik i praksa zaštite
Sa aspekta zaštite, jezik je ključan. Kao ljudi koji rade u sektoru zaštite, moraju se znati koristiti odgovarajućom terminologijom, moraju znati jednostavnim jezikom objasniti složene stručne termine kako bi bili razumljivi široj masi ljudi.
Različite agencije i profesije imaju različite načine razumijevanja i opisivanja potreba, pa se stoga često koristi složen niz terminologije i kratica koje nisu svima razumljive. Ukoliko stručnjaci u zaštiti adekvatno ne odgovore jezikom koji je prepoznat klijentu kojem se obraćaju mogu izazvati osjećaj obespravljenosti i isključenosti, što dalje može dovesti do velike štete u radu ali u daljem radu uticati na same ishode i rezultate rada.
Kako de-stigmatizirati jezik?
Ako riječi koje koriste „profesionalci“ impliciraju hijerarhiju, moralnu superiornost ili sugerišu okrivljavanje žrtve, to bi moglo imati stigmatizirajući učinak. Odabir neutralne terminologije ili mijenjanje fraza za opisivanje zlostavljanja ili štete koja se dogodila, umjesto okrivljavanja žrtve, može napraviti veliku razliku u povećanju inkluzivnosti unutar prakse zaštite.
Na primjer:
Vojack (2009) sugeriše - da se riječi "osoba" ili "pojedinac" mogu koristiti umjesto riječi "klijent", "pacijent" i "primatelj". Još bolje, stvarna imena ljudi mogu se koristiti umjesto dodjeljivanja kategorija i oznaka. Ove promjene smanjuju hijerarhiju unutar jezika koji se koristi.
The Children’s Society and Victim Support preporučuju izbjegavanje upotrebe izraza kao što je „mlada osoba je kontaktirala odrasle muškarce/žene putem telefona ili interneta“, kada se raspravlja o iskorištavanju mladih osoba. Ova fraza implicira da je mlada osoba odgovorna za komunikaciju, umjesto da odražava kontekst zlostavljanja. Umjesto toga može se reći „odrasli su kontaktirali mladu osobu“ ili „mlada osoba je možda dotjerana do tačke da kontaktira..“.
Sporting Equals predlažu izbjegavanje korištenja pojmova poput „teško dostupnih“ jer to implicira da se pojedinci odlučuju ne angažirati i ne prepoznaju strukturne nejednakosti i prepreke na koje ljudi mogu naići. Umjesto toga, fraze poput „nedovoljno zastupljene zajednice“ ili „zajednice koje se suočavaju s preprekama za sudjelovanje“.
Korištenje jezika za opisivanje pojedinaca
Kako su svi ljudi različiti izuzetno je važno pitati ljude s kojima komunicirate kako bi željeli da ih se opiše ili opiše. Na primjer, istraživanje Nacionalnog društva za autizam i uma otkrilo je da su neki ljudi radije koristili jezik na kojem se zasniva identitet (tj. Naziva ih se autističnom osobom), dok su drugi više voljeli izraz 'osoba s autizmom' jer su osjećali samo autizam činili su dio njihovog identiteta. Ako niste sigurni, pitajte osobu s kojom komunicirate kako bi željela da bude opisana.
Jezik se uvijek razvija
Jezik koji koristimo redovno se mijenja. To se događa kako novi zakoni stupaju na snagu i kada sektor shvati da se jezik može poboljšati kako bi se ljudi predstavljali preciznije ili nanijeli manje štete.
Ako imate bilo kakve resurse koji podržavaju organizacije ili stručnjake u prilagođavanju njihovog jezika, molimo vas kontaktirajte Ann Craft Trust.