Asal* ima šest godina. Sa roditeljima je napustila Afganistan kada je imala samo godinu dana. Putovali su kroz Tursku, Grčku, Albaniju i Crnu Goru. Ima i četverogodišnju sestru sa kojom najviše voli da se igra, ali joj jasno stavlja do znanja da danas ne može s njom u školu. Otac je inžinjer koji je radio u struci sve do trenutka kada je morao napustiti Afganistan zbog prijetnji po sigurnost svoje porodice. Mama je mlada, fakultetski obrazovana žena, koja govori pet jezika, a i svoje kćerke nastoji podučavati. Veliko joj je olakšanje što će Asal početi s formalnim obrazovanjem na vrijeme. Na pitanje gdje se vide u budućnosti, kažu da za sada nisu sigurni. Voljeli bi nastaviti putovanje prema zemljama EU, ali s obzirom da se bliži zima i da su njihove kćerke još male, a njihova dobrobit im je najvažnija, vjerovatno će te planove odgoditi. Zdravlje i sigurnost njihove djece su na prvom mjestu.
„Sretna sam što idem u školu. Najviše mi se sviđa crtanje. Mama me naučila engleski jezik, a sad ću da učim bosanski. Kad porastem želim biti doktorica i model.“, kaže nam Asal, čija je sva pažnja sada usmjerena na sadržaj školske torbe."
Pročitajte detaljnije o tome kako je izgledao prvi školski dan ovdje.