U Evropi i Centralnoj Aziji djeca su propustila više od 30 sedmica škole. Dokazi sugerišu da nedostatak 50 % školske godine može dovesti do godine izgubljenog učenja. To je loše za mentalnu i emocionalnu dobrobit djece i unazađuje njihov razvoj. Potrebno je poduzeti mjere predostrožnosti kako bi se umanjili rizici od COVID-19 u školskim uslovima, ali ne možemo zaboraviti da bismo u nastojanju da kontrolišemo ovu ozbiljnu krizu javnog zdravstva mogli stajati na put budućnosti naše djece.
Škole bi se trebale posljednje zatvoriti i prve otvoriti
Djeca i mladi bili su tihe i previđene žrtve pandemije. Naročito djeca s invaliditetom, ona iz etničkih manjina, izbjeglice itd. Prije COVID-19, ova djeca nisu učila na istom nivou kao i njihovi vršnjaci. Pandemija je pogoršala ionako neprihvatljivu situaciju.
Tokom zatvaranja škole, svaki treći učenik u Evropi i Centralnoj Aziji nije mogao pristupiti digitalnom i/ili učenju na daljinu. Čak i kada učenje na daljinu funkcioniše, ne možemo zanemariti nepovoljan psihosocijalni efekt boravka kod kuće. Djeca se mjesecima osjećaju izolirano od svojih društvenih grupa i iznenadnost svega toga je teško prihvatiti. Stoga apeliramo na škole da daju prednost ubrzanom učenju, istovremeno rješavajući izazove mentalnog zdravlja s kojima su se djeca suočavala.
UNESCO, UNICEF i WHO podržali su zemlje u planiranju, utvrđivanju prioriteta i dostizanju najzanemarenije djece. Cilj nam je bio osigurati da se sva djeca mogu vratiti u školu, primajući prilagođene usluge koje podržavaju učenje, zdravlje i psihosocijalnu dobrobit, sa svim nastavnicima koji su opremljeni i spremni za rješavanje gubitaka u učenju među svojim učenicima, te uključivanje digitalne tehnologije u nastavu, jačanje punog potencijala digitalizacije.
Plan od osam koraka za povratak u nastavu
WHO Evrope kreirala je regionalnu tehničku savjetodavnu grupu koja uključuje stručnjake iz zdravstva i obrazovanja, koji mogu pružiti savjete o sigurnom povratku u školu. Panel je dao osam preporuka:
- Neka škole budu otvorene.
- Uspostaviti strategiju testiranja.
- Prikupiti empirijske dokaze iz školskih okruženja.
- Zaštititi mentalnu i socijalnu dobrobit djece.
- Zaštititi najugroženiju i marginalizovanu djecu.
- Poboljšati školsko okruženje.
- Uključiti djecu i adolescente u donošenje odluka.
- Primijeniti strategiju vakcinacije osmišljenu da zadrži djecu u školi.
Učiteljima, roditeljima, starateljima i djeci mora se čestitati na prilagođavanju njihovom 'novom' okruženju za učenje.
Djeca i mladi ne mogu riskirati još jednu godinu ometenog učenja.