Include English

Iskustva rada odgajatelja u dječjim domovima u Hrvatskoj - Razgovor s odgajateljicom iz Dječjeg doma Zagreb

16. 03. 2016.

Zadnjih godina svi smo svjedoci procesa deinstitucionalizacije koji se provodi kako bi se osigurao bolji tretman djece u instituciji, ali i bolje uvjete rada zaposlenicima. Često čujemo različite informacije o radu institucija u kojima se smještaju djeca (pozitivne i negativne), bilo zbog neadekvatne roditeljske skrbi, bilo zbog razvojnih poteškoća. S obzirom da na terenu radi veliki broj odgovornih osoba usmjerenih zaštiti djece, važno nam je čuti njihove individualne priče.

Dječji dom Zagreb jedan je od najvećih institucija za prihvat djece u Hrvatskoj, a gđa Aleksandra jest primjer odgajatelja koja s godinom ne gubi entuzijazam i posvećenost poslu.

Čast nam je podijeliti njenu priču.

 

Koja je Vaša funkcija u Dječjem domu Zagreb te koliko dugo radite na toj funkciji?

Ja sam na poziciji odgajatelja, zadnjih 20 godina radim u instituciji za djecu, 17 godina u ovoj instituciji. Tri godine sam radila na poslovima dijagnostike u Centru za odgoj i obrazovanje Dugave.U ovoj ustanovi trenutno je smješteno ukupno 18 djece u dobi od 14 do 18 godina, što znači da je većinom riječ o srednjoškolskoj djeci.

 

Kakve aktivnosti direktnog rada s djecom provodite?

Ja pratim djecu i njihove aktivnosti koje svakodnevno obavljaju. Vodim brigu da se ujutro probude, dobiju doručak, pripreme za aktivnosti u školu, ispitujem gradivo, sređujem i pratim ih na odlaske kod doktora, psihologa, psihijatra. Tu sam naravno za svakodnevni razgovor i podršku. Posao mi je da djecu upoznam, da prepoznajem njihov ritam i njihove potrebe. Trenutno imam u grupi sedmero dječaka, u dobi su kao i ostatak ustanove – srednjoškolskoj (14 do 18 godina).

 

Možete li podijeliti s nama neki od primjera gdje ste prepoznali važnost Dječjeg doma Zagreb?

Svako od djece koja žive ovdje imaju svoju priču. Mogu uzeti primjer dječaka koji prije dvije godine izuzet iz obitelji u kojoj ga je fizički i emocionalno zlostavljao očuh. Dijete ima jako puno potencijala, u kontaktu je topao, vršnjaci su mu dosta važni. Majka je suradljiva s Domom, spremna za čuti, no mora smoći snage maknuti se od partnera koji se ne ponaša prihvatljivo prema djetetu. Velika većina djece u Domu su izdvojeni uz obitelji, radi se na tome da se pripremi djecu i roditelje na ponovni povratak u obitelj. U mojoj praksi sam svjedočila tek nekoliko slučajeva u kojima je bilo oduzeto roditeljsko pravo roditeljima. Naravno da je za dijete najbolje da živi u svojoj obitelji, čak i u udomiteljskim obiteljima. No, treba voditi brigu o tome da su neka od djece koja žive s nama zaista opterećena složenom problematikom. U nekim situacijama su udomiteljske obitelji vraćali djecu u Dom jer se nisu mogli nositi s tim problemima i za dijete je zaista u tom trenu najbolje da bude u okruženju gdje postoje pravila, raspored, ali i cjelodnevna stručna skrb.

 

Koji su za vas najveći izazovi posla kojeg obavljate? Postoji li nešto što bi Vam olakšalo te izazove?

Rekla bih da je ono što otežava jest prespori procesi i velika birokracija. Ponekad je jako hitno osigurati djetetu određenu skrb, a s obzirom na spori sustav prolazi vrijeme a to nije dobro ni za dijete, ni za grupu djece s kojom spomenuto dijete živi. Ponekad nam u Dom bude upućeno dijete kojem ne možemo ponuditi najbolju moguću skrb te tražimo premještaj u drugu instituciju. Često zbog predugog čekanja premještanja, dijete se osjeća neprihvaćeno i problematično, a često i sama grupa djece trpi posljedice.

 

Što vas u svakodnevnom poslu osnažuje, što vam „puni baterije“?

One male sitnice. Kada mi dijete kaže da razumije zašto sam mu nešto rekla da napravi ili zabranila, da razumije da mi je stalo i da mu želim dobro. Jedna naša štićenica koja je izašla iz Doma me je sada zamolila da ju pratim na Maturalnoj večeri, da odradim s njom prvi ples. Jednostavno kada znate da su oni u vašim životima i ja u njihovim.  Ja sam oduvijek znala da neću raditi u uredu s papirima, moj tata je radio također s djecom u instituciji i odrastala sam s tim pričama. Jednostavno sam to ja i vjerujem da je utjecalo na mene kao osobu.

 

 

 

This project is funded by: