Zahtjevi koji se postavljaju pred profesionalne pomagače, posebno one zaposlene u sistemu socijalne zaštite, ne prestaju da rastu i usložnjavaju se. Sa jedne strane, neizbježno je uvođenje novih metoda rada, podizanje standarda kvaliteta, donošenje novih zakonskih rješenja kojim se povećava nivo zaštite prava korisnika i obim usluga. Sa druge strane, iste tijesne kancelarije koje se dijele sa nekoliko kolega, direktori koji se biraju na osnovu partijske pripadnosti, nemogućnost organizovanja rada, veliki broj klijenata, povećanje administrativnih zahtjeva, nejasno definisane uloge u procesu multisektorske saradnje, najniža hijerarhijska pozicija u saradnji sa predstavnicima drugih profesija i institucija, kratki rokovi i na kraju- isti ili još manji budžeti ustanova socijalne zaštite. Ovo su samo neka od obilježja pravno- institucionalnog, organizacijskog i profesionalnog okvira u kojem se odvija rad sa korisnicima. Ako se njima dodaju i osnovna obilježja pomagčke prakse- dugotrajna izloženost intezivnim, negativnim emocijama drugih, svakodnevno, makar i privremeno, ‘’kontejniranje’’ tuđih nesreća, postaje jasno koliko je važno zaštiti zaposlene u sistemu socijalne zaštite. Procesna supervizija je upravo takav oblik ne samo profesionalne podrške i zaštite, već i podsticaja kontinuiranom ličnom i profesionalnom razvoju pomagača.

Procesna supervizija i razvojno- integrativni model

            Tradicionalna klasifikacija supervizijskih funkcija uglavnom se vezuje za Kadsuhina (1976, 1992, 2002) i obuhvata: administrativnu ili menadžersku, edukacijsku i podržavajuću funkciju. Kao dio istorijskog razvoja supervizije 70-ih godina XX vijeka, dolazi do izdvajanja jednog novog pristupa u superviziji, koji se naziva procesna supervizija. Ono što odlikuje ovu paradigmatsku promjenu u razvoju supervizije, jeste pomjeranje fokusa sa sadržaja na proces, te drugačije određenje osnovnih, konstitutivnih elemenata supervizije, kao što su svrha, ciljevi, funkcije i metode. U posljednje dvije decenije XX  vijeka pa do danas, evidentna je ekspanzija supervizijskih modela, u različitim pomagačkim profesijama. Ono što je specifično za supervizijske modele danas, jeste da su više integrisani i primjenjivi u različitim pomagačkim profesijama. Takva je i grupa modela procesne supervizije, koja se naziva razvojno- integrativnom (Ajduković i Cajvert, 2004), i koja se razvija u BiH.

            Procesna supervizija je oblik profesionalne podrške za razumijevanje relacija i procesa u koje su uključeni pomagači u svojoj profesionalnoj ulozi. Supervizijski fokus na proces znači, da se umjesto bavljenjem uskađenosti prakse sa pravilnicima i procedurama, procesna supervizija fokusira na one misli i osjećanja profesionalca, koji vode ka povećanju svjesnosti o vlastitim stavovima, predrasudama, vrijednostima i slijepim mrljama, a koji mogu ometati rad sa korisnicima. Svrha procesne supervizije ostaje kvalitetnija praksa sa korisnicima, ali se kao osnovni cilj definiše lični i profesionalni razvoj pomagača. Stručno vođenom metodom refleksije na vlastito profesionalno iskustvo, u procesnoj superviziji se podstiče iskustveno učenje pomagača i njihov lični i profesionalni razvoj. U procesnoj superviziji pomagači imaju priliku za razmišljanje o tome šta se dešava u susretu sa korisnicima. Upravo kroz rad na povećanju samosvijesti i samopoznavanja, kao i proširivanju lične i profesionalne perspektive, supervizija se usmjerava ka ličnom i profesionalnom razvoju supervizanata (Cajvert, 2018 ). Sa ovakvim fokusom i ciljem, administrativna ili menadžerska funkcija supervizije postaje ne samo manje značajna u procesnoj superviziji, već i velikim dijelom nekompatibilna sa njegujućim i podržavajućim supervizijskim odnosom.

            Razvojno-integrativni model supervizije obuhvata širu grupu procesnih supervizijskih modela, koja uključuje holandski model ili model usmjeren na kompetenciju (Van Kessel, u Ajduković i Cajvert, 2004), švedski ili dijaloški model (Ajduković i Cajvert, 2004),  i slovenački ili edukativno- razvojni model supervizije (Kobolt i Žorga, 1999). Neke od elemenata razvojno-integrativnog modela imaju i modeli njemačkog govornog područja, u kome se prepoznaje važnost profesionalizacije supervizije, uz naglasak na specifičnu kompetentnost supervizora, što je jedno od važnih obilježja profesionalnog pristupa superviziji (Ajduković i Cajvert, 2004).

            Zajedničko svim razvojno- integrativni modelima procesne supervizije jeste potpuno odbacivanje supervizijske funkcije kontrole i nadzora. Tako razvojno- integrativni oblik procesne supervizije integriše samo dvije osnovne kategorije funkcija: razvojno- edukativnu i podržavajuće- pomagačku. Razvojno- edukativna funkcija supervizije se zasniva na potrebi za  podrškom i usmjerenjem u procesu cjeloživotnog učenja i razvoja pomagača, bez obzira na njegovo radno iskustvo i stručnu ekspertizu. Podržavajuća ili pomagačka funkcija se razvila zajedno sa prepoznavanjem rizika, koje za mentalno zdravlje pomagača nosi dugotrajna izloženost intezivnim relacijama, na kojima se zasniva proces pružanja profesionalne pomoći drugima u nevolji. Kao rezultat kontinuiranog ili ponavljajućeg emocionalnog pritiska koji nastaje zbog intenzivnog uključivanja u odnos sa drugim ljudima  (Pines, 1981, prema Hawkins and Shohet, 2006), u naučnoj i stručnoj, pa i u opštoj populaciji se prepoznaje koncept sagorijevanja na poslu ili burnout sindrom. Podražavajuća ili pomažuća funkcija supervizije se prepoznaje kao sigurno i podržavajuće okruženje za oslobađanje emocionalnog naboja kojeg nose pomagačke profesije i učenje đelotvornijih strategija suočavanja sa stresorima na radnom mjestu.

            Neke od definicija razvojno- inegrativne, procesne supervizije prikazane su u narednom tekstu.

•          ‘’Supervizija je proces saradnje  mcđu  onima  koji  snose  odgovornost da  se  u  datoj  profesionalnoj  situaciji  postupi   u skladu  s postojećim naučnim  spoznajama  tj.   znanjima, društvenim  normama, društveno-ekonomskim mogućnostima, planovima i programima ‹›dgovarajućih organizacija i službi. Supervizija  nije  neka  administrativna  mjera,  ..., nego kreativni proces u kojem   se,  u   svakom   momentu,   svestrano   i   dinamički  pristupa problemu, a ne statički i s gotovim modelima’’ (Smolić- Krković, 1977: 31).

•          “Supervizija je individualna refleksija o tome šta profesionalac vidi, misli, osjeća i radi, u pravcu razumijevanja vlastitih mentalnih i ponašajnih strategija, da bi se stekle nove perspektive te sagledalo svoje profesionalno đelovanje obogaćeno raznim alternativama, da bi se, naposljetku,  bilo u stanju svjesno odlučiti o promjenama u svom radu. Svrha takvog nadzora je kompetentnija profesionalna praksa, što znači da se supervizija fokusira na pojedine poteškoće i probleme u odnosu na profesionalno đelovanje“ (Kobolt, 1995, u Kobolt i Žorga, 1999: 15).

•          ‘’Supervizija je kreativni prostor terapeuta. To je mjesto gđe supervizant dobija prostor da reflektuje o samom sebi i svom uđelu u procesima koji nastaju u interakciji sa klijentom. Svrha supervizije je da terapeut nađe ono što je jedinstveno za njega, njegov vlastiti stil, te da može birati način ponašanja u susretu sa klijentom. Polazeći od toga, supervizija je proces koji podstiče razmišljanje i razvoj kompetencije’’ (Cajvert, 2001: 16- 19)

•          “Supervizija je preispitivanje prakse. To je jedno saosjećajno, zahvalno preispitivanje. U superviziji mi ponovo pišemo priče naše prakse...supervizija prekida praksu. Budi nas da vidimo šta radimo. Kada smo zaista prisutni za ono što radimo, možemo da se budimo u profesionalnim situacijama, umjesto da se uspavamo u komfornim pričama iz naše kliničke rutine” (Ruan, 2004, u Carrol, 2007: 36).

•          “Supervizija je proces razvoja stručnjaka kao reflektirajućeg praktičara. To je kreativni prostor u kojemu stručnjak u zajedništvu i suradnji s supervizorom uči iz svojih iskustava, traži vlastita rješenja problema s kojima se susreće u radu, uključujući đelotvornije suočavanje sa stresom, sagledava situaciju klijenta i njegove resurse, svoje misli, osjećaje i resurse, te odnos s klijentom iz različitih perspektiva. Integrirajući te različite aspekte profesionalne situacije, supervizant stvara pretpostavke da đeluje kao profesionalno kompetentna osoba. Tako supervizija osigurava kvalitetan rad s korisnicima psihosocijalnog rada” (Ajduković i Cajvert, 2004: 34).

•          “Proces profesionalne supervizije se može posmatrati kao mogući proces razvoja u odraslom dobu. U kontekstu supervizije se ovaj razumije kao specifično učenje,  razvojni i podržavajući metod profesionalne refleksije i savjetovanja, koji omogućava profesionalcima da steknu nove profesionalne i lične uvide u odnosu na svoje vlastito iskustvo. Pomažu im da integrišu praktično iskustvo sa teorijskim znanjem i da dođu  do vlastitih rješenja problema na koje nailaze u radu, da se efikasno nose sa stresom i jačaju svoj profesionalni identitet. Po ovom, supervizija podržava ne samo profesionalni već i lični razvoj profesionalca” (Žorga, 2003 : 2).

Analizom navedenih definicija, moguće je izdvojiti nekoliko osnovnih obilježja procesne, razvojno-integrativne supervizije:

•          fokus na proces;

•          cilj je lični i profesionalni razvoj pomagača;

•          u etičkoj osnovi je poštovanje nezavisnosti, autonomije i jedinstvenog kod svakog supervizanta, koje se razvija podsticanjem kreativnosti;

•          osnovna metoda je refleksija i samorefleksija;

•          izdvajanje administrativne funkcije iz supervizije;

•          dominantne su grupna i timska forma supervizije;

•          supervizor je posebno edukovani, eksterni, honorarni saradnik;

•          odnos supervizora i supervizanta zasniva se na pođeli moći, uvažavanju i dijalogu.

 

Ovo su sve karateristike modela procesne, razvojno- integrativne supervizije, koji se od kraja XX vijeka postepeno prepoznaje i utemeljuje, prije svega u sistemu socijalne zaštite u BiH. U člancima koji slijede bit će prikazan proces istorijskog razvoja procesne supervizije u BiH, kroz četiri ključne faze.

Teamwork
Ovaj sadržaj je relevantan za državu(e)
Jezik(ci) materijala

Childhub

Može Vam se svidjeti

yes
0
190
Supervizija u BiH dolazi sa poslijeratnom, međunarodnom podrškom sistemu socijalne zaštite, u okviru angažmana i aktivnosti koje se preduzimaju u organizaciji švedskih međunarodnih organizacija SWEBiH i SIDA. U tom procesu moguće je izdvojiti četiri…
0
88
„Deca u sistemu socijalne zaštite u 2016.“ je četvrti po redu izveštaj u kojem se predstavljaju statistički podaci o deci u sistemu socijalne zaštite (prvi izveštaj je objavljen 2013. godine). U izveštaju su prikupljeni i objavljeni statistički…
0
35
Ovaj naučni rad objašnjava uslugu dnevnog boravka u sistemu socijalne zaštite u Republici Srbiji. Autorka pojašnjava kome se priznaje pravo na ovu uslugu ali i predstavlja rezultate istraživanja koje je sprovedeno na teritoriji Srbije i kojim je…
yes
0
1129
Kome je ovaj kurs namenjen? Ovaj kurs je namenjen iskusnom osoblju koje se bavi dečijom zaštitom i zbrinjavanjem, a koje je u prethodno, ili to trenutno čini, preuzelo odgovornost nadgledanja rada drugih članova osoblja. Osim toga, očekuje se da…
0
Centar za prava deteta održao je, 12. decembra 2023. godine, u Kragujevcu dijalog sa stručnjacima iz oblasti prava deteta na temu nasilja nad decom. Dijalog je bio posvećen na ulogu sistema socijalnog rada u obezbeđivanju bezbednog okruženja za rast…
0
64
Ovo novo revolucionarno istraživanje je važan dodatak podacima zasnovanim na dokazima i našem razumevanju povezanosti trgovine decom i institucija u različitim kontekstima. Pukotine u sistemu pružaju dragocene preporuke o tome kako da se reši…
0
230
Jaka radna snaga u službama socijalne zaštite sastoji se od plaćenih i neplaćenih  djelatnika iz vladinih i nevladinih organizacija, koji osiguravaju zdrav razvoj i dobrobit djece i porodice/obitelji širom svijeta Jačanje radne snage u oblasti…
no
0
105
Socijalna briga razvijena je s djecom i profesionalcima iz Walesa koji imaju iskustva u sektoru socijalne zaštite. Nakon niza virtuelnih radionica s profesionalcima i djecom (uključujući jednu lutkarsku radionicu virtualnih čarapa!) čuli smo mnogo…
yes
0
886
Jeste li organizacija ili udruženje koje radi na dječjoj zaštiti ili zagovarate bolju budućnost djece? Radite li na aktivnostima zajednice koje promoviraju zaštitu, obrazovanje, zdravstvo i dobrobiti djece? Ili možda na inovativnim projektima…