Socijalna radnica za zaštitu dece opisuje kako su se njen rad i zaštita dece promenili usled koronavirusa.
Ona naglašava važnost Nacionalne zdravstvene službe koja je podržala sistem tokom ovih neviđenih vremena. Ona takođe pominje da je oblast zaštita dece najmanje finansirana a sdruge strane najzatrpanija poslom u celom sistemu javnih službi. Takođe, kako zdravstveni radnici više ne vrše kućne posete, socijalni radnici se suočavaju sa još više zadataka.
Kao socijalni radnici, oni štite decu i mlade od mnogih zdravstvenih i socijalnih pitanja: nasilja u porodici, zloupotrebe supstanci, zanemarivanje, fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja, problema mentalnog zdravlja i iskorišćavanja dece. Sada, kako se škole zatvaraju, socijalni radnici gube ključne partnere; nastavnici i školski radnici provode dovoljno vremena sa decom da primete i prijave povrede, čudno ponašanje ili izostanak iz škole. Bez škole, deca rizikuju da ostanu sama sa zlostavljanjem.
Ona je na "prvoj liniji fronta", bez obzira na bilo koji virus. Ona i njeni saradnici nemaju zaštitnu odeću ili opremu, ali još uvek obilaze domove i bolnice. Oni dolaze u kontakt sa drugima nekoliko puta dnevno i ne mogu raditi od kuće uprkos potrebi u radnom okruženju da spreče "burnout" i smanje stres. Pa ipak, usredsređeni na misiju socijalnog rada, osećaju snagu da nastave da pomažu ranjivoj deci u ovim teškim vremenima.