Što je osobna i profesionalna odgovornost u radu s djecom, mladima i obiteljima? S kim sve psiholog može i treba surađivati? Koje su obveze, a koja ograničenja u toj suradnji? Što je čiji posao? Što ako netko ne radi svoj posao? Kada i koju instituciju obavijestiti? Što napisati? Što zadržati povjerljivim? Kako konkretno izgleda obavijest? Je li to prijava? Hoću li izgubiti povjerenje djeteta? Hoću li izgubiti suradljivost roditelja? Hoću li im reći da ću nekoga kontaktirati ili ne? Ako da - kako? Mogu li vjerovati kolegama? Što kaže Zakon, što Konvencija, a što GDPR odredba? Mogu li ja osobno odgovarati pred sudom? Hoću li biti kriv što se dijete primjerice oduzelo roditeljima? Što ako moji nadređeni ne žele da reagiram? Trebam li reagirati i ako se nešto događa izvan moje ordinacije/škole/vrtića?
Na ova i mnoga druga pitanja koja muče mnoge od nas u svakodnevnom radu, nastojat ćemo odgovoriti kroz ovaj webnar i raspravu, kao i međusobno se podržati i osnažiti u preuzimanju odgovornosti za one čiji glas trebamo čuti i zastupati - za djecu.
O predavačici:
Mia Roje psihologinja je u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, završila je četverogodišnji program edukacije iz integrativne psihoterapije pri HUIP-u, praktičarka je i majstorica NLP-a, dugogodišnja volonterka i članica edukacijskog tima Hrabrog telefona. U svakodnevnom radu bavi se direktnim radom s djecom i obiteljima te istraživačko-publikacijskom djelatnošću, a u kontinuiranoj je suradnji s medijima (RTL, Nova TV, HRT, Radio Sljeme...). U 2016/2017 koordinirala je nacionalno istraživanje o djeci predškolske dobi pred malim ekranima. Sudjeluje na brojnim nacionalnim i međunarodnim konferencijama znanstvenog i stručnog tipa o pitanju zaštite djece i dječjih prava. Poseban interes rada i daljnjeg usavršavanja su joj djeca u visokokonfliktnim razvodima braka roditelja, o čemu održava predavanja stručnjacima raznih profila (Pravosudna akademija, CZSS) te je članica EAPAP-a (European Association of Parental Alienation Practitioners).