Ko je socijalni radnik?

Između pravde i nepravde, luksuza i gladi, između prevelikih očekivanja i malih davanja, tamo gdje se profesionalnost i poštovanje etičkih kodeksa ne poštuje, već omalovažava, a nerad izjednačava sa povećanim obimom posla, radi socijalni radnik.

Socijalni radnik zna dobro sve o krizama u društvu, o nezaposlenosti, životu i preživljavanju građana u svojoj lokalnoj zajednici, o mentalnom zdravlju i tome da nalaz da si zdrav možeš da platiš.

Socijalni radnik ne predstavlja moć i ne donosi zakone po kojima će svima u društvu biti bolje. Njega se pita šta je potrebno zakonom definisati da bi se očuvao socijalni mir, ali ga se u tome nikada ne posluša. On je filter između vlasti i naroda i između naroda i vlasti. Vlast očekuje da zakon bude proveden, onaj provodivi i onaj neprovodivi. Očekuje i da se novac ravnomjerno raspodijeli između onih kojima treba i od toga mnogo više i ako je moguće da se nešto uštedi, jer nije vrijeme za preveliko trošenje.

Narod očekuje da mu se pomogne, ako ne juče, onda bar danas, da socijalni radnik bude taj koji će učiniti da se poprave porodični odnosi, da se nezaposlen zaposli, da siromašan postane bogatiji, da se beskućniku osigura utočište i da beskućnik više nikada ne bude, bez obzira da li je to nekome stil života ili nije. Da alkoholičari i narkomani budu izliječeni, da svaka porodica poslije razvoda bude sačuvana od traumatskih iskustava, iako nam nije poznato koliko desetina godina prije toga nisu jedni druge čuvali. Da djeci bez roditelja budu pronađeni novi roditelji, da se pomogne onim roditeljima koji nikada to nisu znali ili htjeli biti, da to odjednom budu. Juče ili bar danas.

Socijalni radnici su svjedoci najtežih krivičnih djela učinjenih djeci i mladima, a to se odnosi na seksualno i fizičko zlostavljanje. Kao takvi, a s obrizom da nemaju status službenog lica, bivaju svjedoci na sudu. Tada im se ne daje prilika da posvedoče događaju, nego im se sudi od ruke zlostavljača i njegovih pet advokata, jer želja da se bude nevin više nema cijenu ili pak ima, s obzirom da ih je pet?! Oni zajedno, pred očima sudske vlasti, sude socijalnom radniku, koji nije zlostavljao, koji je proveo postupak i hitno reagovao da bi se što prije zaštitila žrtva i procesuirao zlostavljač. Onaj zlostavljač koji mu pred očima svih, sudi. E, to je socijalni radnik. A zlostavljač je u najvećem broju slučajeva, lice iz neposredne blizine žrtve, najčešće ugledan, naizgled visoko moralan i odgovoran otac, stric, ujak, kum. Da, lice iz lokalne zajednice u kojoj zajedno živimo.

Nema zakona, pravilnika ni knjige koji su znali definisati najbolji interes djeteta, ta odgovornost je samo u stručnim timovima, koji moraju najčešće sada i odmah procijeniti najbolji interes djeteta, jer se svako dijete može naći u različitim rizičnim situacijama. Svaka procjena koja je danas dobra, sutra ne mora biti više i svaka odluka koja danas predstavlja najbolji interes djeteta, već sutra ne mora biti, a može biti. 

Pa gdje je tu socijalni radnik?! Kolika je težina odlučivanja na jednim ledjima, kolika je odgovornost na jednom čovjeku, koliki teret socijalni radnik nosi tokom svog radnog vremena, nosi ga kući i tako provede svoj radni vijek?

Ko vodi računa o zaštiti socijalnih radnika, koji se svakodnevno nalaze u rizičnim situacijama, koji na početku radnog dana ne mogu znati u koliko rizičnoj situaciji će se naći na terenu ili pak na svom radnom mjestu? Gdje je supervizija, da očisti toliku količinu ljudskih nevolja u jednom čovjeku? Mi ćemo vama trebati i sutra, sačuvajte nas danas!

Ili pak...

Koliko ljudi u našoj lokalnoj zajednici zna šta tačno radi socijalni radnik? Vrlo malo. Koliko ljudi koji se obrate Centru za socijalni rad očekuje da će im problem s kojim dolaze biti riješen? Svi.

Mi nismo mađioničari, mi smo socijalni radnici. Mi ne živimo vaš život, živite ga vi sami, mi vam ne možemo riješiti probleme, možemo vam pružiti podršku da nađete način da ih sami riješite, mi nismo odgovorni za vaše sudbine, odgovorni ste vi sami.

O radu socijalnog radnika se malo zna i mnogo očekuje.