Profesori David Shemmings i Ivonne Shemmings, objavili su nalaze iz svoje kvalitativne studije o seksualnom zlostavljanju dece u eparhiji Chichester. Usredsredili su se na pitanja „zašto“ i „kako“ je do zlostavljanja došlo, da bi ispitali obrasce i pozadinu cele priče.
Razgovarali su sa decom i mladima, žrtvama zlostavljanja, ali i sa profesionalcima iz eparhije i podelili svoja dragocena otkrića. Socijalni radnici i drugi koji rade sa decom treba da uzmu u obzir celokupna sećanja onih koji su preživeli seksualno zlostavljanje i da o svojim nalazima iskreno i otvoreno razgovaraju, odnosno da ih koriste za izradu nacrta budućih politika.
Preživeli bi trebalo da budu saslušani pažljivo, na način da se osete osnaženo i da tako ojačaju svoju rezilijentnost. Da bi se to postiglo, razgovori su vođeni na mirnom mestu, kako bi se preživeli preživeli osećali bezbedno i shvatili ozbiljno.
Zlostavljanje od strane sveštenika imalo je sličnosti sa drugim oblicima seksualnog zlostavljanja, ali glavna razlika je bila što su pokušali da steknu detetovo poverenje na nepristojne i manipulativne načine. Ponekad je prestupnik kupovao deci skupe poklone ili koristio alkohol da bi smanjio njihovu samoodbranu. Za normalizaciju seksualne aktivnosti zlostavljači su koristili neprimeren jezik i šale sa sekusalnim kontekstom.
Slušajući i učeći iz priča preživelih, profesionalci koji rade na zaštiti dece, mogu da prepoznaju znake zlostavljanja i pronađu načine kako da podrže i zaštite žrtve, kao i steknu poverenje preživelih kako bi ih podržali.