Stockholmski centar za slobodu izvještava o tome da Odbor za pravosuđe turskog parlamenta odobrava novu uredbu koja zlostavljačima olakšava bijeg od pravde. Svjedočenje žrtve sada će također trebati imati opipljive dokaze, poput DNK uzoraka, kako bi se moglo izvršiti presuda protiv zlostavljača.
Aktivisti za dječja prava osudili su reformu i izrazili namjeru da se aktivno bore protiv nje. Naglasili su kako se zlostavljanje često događa u tajnosti i bez svjedoka te da žrtve često imaju hrabrosti govoriti o tome dugo nakon što se to dogodilo. Zbog toga je pronalaženje opipljivih dokaza gotovo nemoguće.
Socijalni radnici također su naglasili kako djeca često ne prepoznaju zlostavljanje kad im se dogodi i ne znaju ili nemaju odraslu osobu od povjerenja s kojom mogu razgovarati. Također su upozorili na nedostatak odgovarajućeg nadzora i inspekcija internata i ljetnih škola.
Prema Konvenciji Vijeća Europe iz 2011. godine o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (Konvencija Lanzarote), Turska „nije odgovorna samo za kazneni progon nasilnika djece već i za sprečavanje zlostavljanja djece“.
U Turskoj djeca čine 46 posto svih slučajeva seksualnog napada. Što se tiče slučajeva seksualnog zlostavljanja u cijelom svijetu, Turska je na trećem mjestu, a podaci pokazuju da se seksualno ponašanje protiv djece povećalo za 29 posto između 2012. i 2019. godine.