Ovaj izveštaj, kroz pristup na više nivoa, pokazuje da na dobrobit dece utiču dečji postupci i odnosi, mreže i resursi njihovih negovatelja, kao i javne politike i nacionalni kontekst. Kriza COVID-19 koja je zahvatila svet tokom 2020. godine predstavlja nove pretnje blagostanju dece. Čak i pre krize, u najbogatijim zemljama sveta svakodnevni život miliona dece, bio je daleko od onog ono što bi neko nazvao dobrim detinjstvom. Trpeli su stres, anksioznost i depresiju, zaostajali su za vršnjacima u školi i bili su fizički loše. Život u bogatoj zemlji nije im doneo sreću. Kao što je naznačeno u drugom ispitivanju UNICEF-ove kancelarije za istraživanje u koautorstvu sa dr. Jekaterinom Čžen, docentkinjom za sociologiju na Trinitiju, Univerzumi uticaja: Razumevanje šta oblikuje prosperitet dece u bogatim zemljama na osnovu ispitivanja podataka pre COVID-19, na primer, psihološki prosperitet deteta, fizičko blagostanje i naučne i socijalne sklonosti, fokus je sve što utiče na ishode dece, a deca su u središtu svih ovih potreba.
Dokaz iz 41 države OECD-a (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj) i zemalja EU govori o dalekosežnoj priči: od izgleda deteta za izdržljivost, razvoj i sigurnost, do toga da li uče i osećaju li se prilagođeno, do toga da li su odrasli oko njih oni koji pružaju pomoć i sredstva, i oni koji svojoj deci daju najbolju priliku za dobro detinjstvo i adolescenciju. Ovaj izveštaj otkriva dečje susrete u pozadini strategija njihovih nacija i socijalnih, istorijskih, finansijskih i prirodnih uslova.
Holandija, Danska i Norveška su države sa najboljim rezultatima prosperiteta dece, a Čile, Bugarska i Sjedinjene Države su one sa primetno najlošijim, uključujući i SAD koje su na 38. mestu po fizičkom blagostanju i trideset drugom na polju mentalnog prosperiteta i sposobnosti. (Izraelu, Meksiku i Turskoj zabranjeno je opšte pozicioniranje zbog nedostatka informacija.) Prema izveštaju, stope telesne težine i prekomerne težine dece u poslednje vreme porasle su na približno jedno od troje dece, uglavnom u Južnoj Evropi; Turska je imala najnižu stopu životnog zadovoljstva među mladima, 53 procenta, zaostajući za Japanom i Ujedinjenim Kraljevstvom; a Litvanija je imala najviše maloletnika sklonih autodestruktivnom ponašanju, koju slede Novi Zeland i Estonija. Uglavnom, 40% mladih u celini OECD-a i zemalja EU nije savladalo osnovnim aritmetičkim znanjima do 15. godine, dok je u svakom slučaju jednom od svako petero dece nedostajalo poverenja u njihov kapacitet za nova poznanstva
Predlozi izveštaja za poboljšanje prosperiteta dece uključuju garantovanje da sva deca znaju svoje privilegije, da dečje perspektive budu u nacionalnim strategijama kao i prepoznavanje veza i kompromisa između rezultata prosperiteta dece i javnih potreba.